Koks

Koks je veštačko čvrsto visokokalorično gorivo, ostatak određenih vrsta bitumenskih ugljeva (kameni ugalj, lignit).  Koks  je tvrd, šupljikav i krt, raznih boja od crne do metalno sive. Koristi se u proizvodnji gvožđa i čelika u visokim pećima, u industriji za zagrevanje i proizvodnju pare.

Koks se dobija polakim zagrevanjem usitnjenih bitumenskih ugljeva u velikim industrijskim pogonima – koksarama. Kad temperature prođu više od 200 ºC dolazi do razgradnje uglja, uz stvaranje raznih gasova. Ono što nakon tog postupka ostane je uglavnom čisti ugljenik, s manjim količinama vodonika, azota, sumpora i kiseonika, uz nešto neželjenih minerala od kojih je bio sastavljen izvorni ugalj.  Kod suve destilacije u koksarama, na visokim temperaturama (1000°C – 1200°C) nastaje metalurški koks, a kod suve destilacije na nižim temperaturama (450°C – 550°C) nastaje polukoks. Nus produkti proizvodnje koksa su sirovi katran i ugljeni gas, oni predstavljaju oko 30% vrednosti proizvodnje jedne koksare. Ugljeni gas sadrži približno 50 % vodonika, 35 % metana i 8 % ugljen monoksida.

Metalurški koks ima energetsku vrednost od oko 7000 kcal/kg i deli se na koks za visoke peći i livnički koks.

Plinski koks se dobija kao ostatak u plinarama. Sitniji je i mekši i tamno-sive boje. Služi kao gorivo u koksnim pećima i za centralno grejanje.